skip to main |
skip to sidebar
Doček Nove godine je najveseliji praznik koji se proslavlja širom planete i tradicionalno kod ljudi izaziva dobro raspoloženje, euforičnu kupovinu i želju da se obraduju najmilije osobe. U različitim krajevima svijeta od Indije do Južne Amerike ljudi na razne načine dočekuju Novu godinu ali svi vjeruju u isto, a to je da će im se novogosišnje želje sigurno ostvariti. PRVI DOČEK Jedan od najstarijih praznika, Nova godina , prvi put se obilježavao u antičkom Vavilonu prije 4.000 godina. Oko 2000. godine prije naše ere , Vavilonska Nova godina počinjala je prvim mladim Mjesecom, prvog dana proljeća. Početak proljeća bilo je logično doba za početak Nove godine. Prvi januar Vaviloncima nije imao niti astronomsko , niti agronomsko značenje. Proslava Nove godine trajala je jedanaest dana. Svaki dan imao je svoje posebno obilježavanje i izvjesno je da je današnja proslava Nove godine nastala 
po ugledu na vavilonske obicaje. RIMSKA FEŠTA Želeći da prati pravi kalendar, Rimski senat je 153. godine odredio prvi januar kao početak Nove godine. Julije Cezar je 46. godine prije naše ere ozvaničio kalendar koji mi danas nazivamo - julijanski. Prvi januar odredjen je kao prvi dan Nove godine.Medjutim, da bi sinhronizovao kalendar sa Suncem, Julije Cezar morao je da dozvoli da prethodna godina traje 445 dana. Iako su od prvog vijeka naše ere Rimljani nastavili da proslavljaju Novu godinu, rana katolička crkva osudila je takav običaj, nazivajući ga paganskim. Medjutim, budući da su Hrišćani bivali sve rasprostranjeniji, katolička crkva morala je da prihvati mnoge njihove običaje, uključujući i novogodišnje rituale. GRČKE SVEČANOSTI Prvi januar je važan datum u Grčkoj, jer nije samo prvi dan Nove godine, već i dan Svetog Vasilisa. Sveti Vasilis bio je jedan od praotaca Grčke pravoslavne crkve i ostao je upamćen po svojoj brizi za siromašne.Prema 
predanju, Sveti Vasilis posjećuje noću djecu i ostavlja poklone za njih u njihovim cipelama. Zato prvog januara ljudi posjećuju svoje rodjake i prijatelje i razmjenjuju poklone. Tih dana gosti se obilato služe hranom i pićem, sluša se prigodna muzika, a kolač se služi prema strogo utvrdjenim pravilima- prvo parče je za Svetog Vasilisa, drugo za kuću, sljedeće za najstarijeg člana domaćinstva i za sve ostale uključujući i one koji su odsutni. Mora biti i jedno parče za stoku, kao i veliko parče za siromašne. Onaj ko pronadje novčić u svom parčetu kolača, imaće sreće u sljedećoj godini. Na trpezi su uvijek med i masline, orasi, svježe voće i ostali simboli sreće i zdravlja. Prva osoba koja predje prag domaćinstva u toku novogodisnje noći donijeće toj porodici sreću u sljedećoj godini. Mnogi narodi vjeruju da je dolazak Nove godine važan trenutak u životu svakog čovjeka i pridaju mu veliki značaj. Osim važnosti prve osobe koja ulazi u kuću, važno je da se u Novu godinu ne ulazi sa dugovima, u svadji ili lošem odnosu sa bliskom osobom. Posebna pažnja u novogodišnjoj noći svuda u svijetu poklanja se ritualima koji donose sreću. Kubanci, recimo , smatraju da se te noći mora pojesti dvanaest grejpfruta, jer oni označavaju sve mjesece u godini. Na Filipinima je veoma važno da trpeza bude puna hrane , jer upravo to označava blagostanje. Tradicionalno, mnoge kulture vjeruju da je hrana na svečanoj trpezi važan znak sreće sljedećoj godini. U pojedinim djelovima Sjedinjenih Američkih Država, recimo, novogodišnja trpeza podrazumijeva crni grašak, a i mnogi drugi narodi smatraju da mahunasto povrće donosi sreću i obećava prosperitet.Neki pak vjeruju da kupus donosi novac a pirinač simbolizuje sreću.Širom svijeta, rodjeni prvog januara smatraju se srećnim osobama,a poljubac u ponoć nije samo čestitka već i zavjet bliskosti u narednih dvanaest mjeseci. NOVA GODINA NA AMERIČKI NAČIN Amerikanci Novu godinu dočekuju organizujući raznorazne zabave. Najveća proslava organizuje se u samom centru Njujorka, na Tajms skveru. Ogromna kugla koja predstavlja prošlu godinu spušta se medju masu i tačno u ponoć pada na zemlju. Svi tada počinju da pjevaju pjesmu prijateljstva " Auld Lang Syne " , koju pjevaju i stanovnici Engleske. Prva novogodišnja proslava na Tajms skveru organizovana je još 1904.godine. Vlasnici jedne zgrade na tom trgu održali su svoju novogodišnju proslavu na krovu svog nebodera. Tri godine nakon toga čuvena njujorška kugla prvi put se spustila s tog nebodera. Od tada do dana-današnjeg, s izuzetkom tokom Drugog svjetskog rata, miloni ljudi dolaze upravo na ovaj trg da proslave dolazak Nove godine.Tačno u ponoć ljudi se ljube i jako trube automobilskim sirenama.Početak Nove Godine pozdravljaju duvajući u pištaljke i papirne trube.Svake godine tokom novogodišnjih noći na Tajms skver padne tona papirnih konfeta. LATINOAMERIČKO SUJEVJERJE U Južnoj Americi novogodišnji festival proslavlja se pravljenjem lutke koja je obučena u stare novine i prekrivena prskalicama.Lutka ili strašilo postavljaju se izvan kuće i predstavljaju nešto što se desilo u godini koja odlazi. U ponoć svaki član porodice upali po jednu prskalicu na lutki. Kada sve prskalice izgore i strašna lutka nestane u dimu, stara godina se zaboravlja i počinje nova. Novogodišnje lutke prave se u Boliviji. Tamošnji narodi sjajne drvene lutke, brižljivo napravljene za tu priliku, kače ispred kuće i nadaju se da će domaćinstvu donijeti sreću i radost.
I Deda Mraz može da pogriješi. U to smo se uvjerili mnogo puta kada smo pod jelkom našli džemper boje koju mrzimo, knjigu koju već imamo, losione za tijelo za koje više nema mjesta u kupatilu...Zato je upravo pred novogodišnje praznike dobro znati da pokloni koji leže na dnu ormara mogu da pronadju svoju izgubljenu svrhu putem nesvakidašnje reciklaže.
Tradicija "recikliranja " ili preusmjeravanja poklona ka nekom drugom postoji odavno. I , mada je nekad bilo tajna, danas je to stil života, način uštede novca i svetski trend.
Termin " regift " prvi put je upotrijebljen 1995. godine u jednoj od epizoda jako popularne TV serije " Seinfeld ". Jedna od akterki Elejn nazvala je svoga prijatelja " regifter " nakon što je saznala da je on poklonio drugome poklon koji mu je ona prethodno dala. Na sajtu www.regiftable.com pored mnogobrojnih svjedočenja o preusmjeravanju poklona nalazi se i lista uputstava kako to uraditi na najbolji način, kako ostati neotkriven, šta je najbolje proslijediti dalje, a šta ne. Možda ne zvuči elegantno, ali vrijeme je da se suočimo sa činjenicama i da skinemo maske: istraživanja pokazuju da najmanje 52 odsto ljudi " reciklira " poklone, tj. dobijene darove daje nekom drugom ili ih čak prodaje na internetu.
Ukoliko pak želite da budete originalni, pratite trend " Drop spot ". Porijeklom iz Amerike, ovaj način poklanjanja nudi mogućnost da se igrate i zabavite. " Drop spot " , mjesta za ostavljanje, predstavlja lokacije koje svako bira po ličnom nahodjenju na kojima se može ostaviti poklon. Da biste saznali na komje mjestu ostavljen poklon u vašem okruženju, dovoljno je da posjetite web stranicu www.dropspots.org i budete dovoljno brzi. Možete sebi da uljepšate dan neočekivanim darom. Grupa entuzijasta iz Njujorka osmislila je ovaj projekat koji omogućava da doživimo grad u kojem živimo na neki drugi način i da se povežem
o s nepoznatim ljudima, makar i virtuelno.
Sve je počelo sa Yellow kid-om a danas smo svjedoci čitave imperije..i ko je mogao da nasluti da će jedan dječak,koji je u novinama progovarao o nipodopštinama svoga vremena pokrenuti čitavu jednu lavinu,industriju "pakovanja " informacija.
Informacije sa kojima se danas susrijećemo u takozvanoj " žutoj štampi " često su iskarikirani prikazi ličnosti iz javnog života, gomila obmana i nesitina o njihovom životu.Ono što je pismo značilo za najranije civilizacije, to su mass-mediji iliti masovna kultura za današnjeg čovjeka koji obitava u globalizirajućem,modernom svijetu.
Šta je to što se može nazvati masovnom kulturom?Masovna kultura označava svaki domen čovjekovog djelanja, kompleks normi i ponašanja najšire primjene.Masovna kultura razara ono suštinsko i jedinstveno u pojedincu,nagriza korijene tradicionalnosti, homogenizuje ukuse ljudi i podstiče konformizam i pasivnost. Masovna kultura je tako antipod umjetničkoj kulturi, negacija pravih vrijednosti, sputava maštu, guši je. I da,svi se mi,manje ili više slažemo sa negativnim stranama masovne kulture, svjesni smo ih, prihvatamo ih, ali širom zatvorenih očiju!" Žuta štampa" odnosno tabloidi dio su naše svakodnevice. I koliko god se osporavale, kritikovale, bile na losem glasu,one i dalje postaju i opstaju. I više se ne postavlja pitanje ko ih kupuje ili čita, već ko to otvoreno priznaje. Gotovo da ne postoji osoba koja uz kafu ne voli da baci pogled na "pisanu partiju ogovaranja".To je u ljudskoj prirodi i čini se, nasušna je čovjekova potreba da zaviri u nečiji svijet,nečiju intimu.Zgodno bi bilo postaviti pitanje šta tabloidi nude-da li pravu informaciju ili manipulaciju,vijest ili senzaciju!? Na osnovu sadržaja smještenog na stranicama a naročito sudeći prema naslovnoj, više nego očigledno se " čita " manipulacija! Otvarajući list sa " bum-naslovima " zatiče nas gomila komentara-neumjesnih,prostih,vulgarnih..No, ono što je zanimljivo,ne samo kada smo mi u pitanju nego i konzumenti ove vrste štampanih medija širom svijeta jeste sklonost ka prihvatanju nametnutih vrijednosti,odsutnost, pasivnost,podvodljivost.Na tom lancu " antiukusa " kao jedinog pravog ukusa, nijesu nanizane samo tabloidne perle,ima ih i turbo-folkerskih i književnih i filmskih..ima ih nebrojeno a sve su vezane neraskidivim vrpcama koje učvršćuje moć njenih konzumenata.
Kako ovaj blog nosi naziv " piece of me ", nalazim da bi bi red da u tekstu koji slijedi unesem djelić sebe..biram onaj vezan za kolekcionarstvo.Jedna sam od vjerovatno mnogih koji su još kao mali voljeli da sakupljaju raznorazne predmete,bilo razglednice,markice,sličice sa likovima omiljenih crtanih ili junaka TV serija,priveske,olovke,uostalom,šta sve ne!Sakupljati nešto da bismo izvjesne trenutke otrgli od zaborava krajnje je spontan,instinktivan postupak.Obično se ta sklonost ka kolekcionarstvu javlja u ranom djetinjstvu( tako je makar bilo sa mnom ) i ne prestaje već se razvija i traje kroz čitav period odrastanja,sazrijevanja...Prva kafa sa dragom osobom, duge šetnje, putovanja..sve su to momenti koje želimo da sačuvamo,ne samo kao sjećanje, već i kroz predmete koji će nas asocirati na taj neki minuli period.Kolekcionarom se obično postaje , spontano, neplanirano, jer,čini mi se da gotovo niko unaprijed ne polazi od toga da će napraviti zbirku.Evo kako to obično biva:U jednoj fioci vidimo neki zanimljiv predmet,a onda,
otvorivši i drugu sličan prethodnom.Tad se javi u nama ideja o njihovom " spajanju " i eto, tu već počinje da se gradi jedan mali svijet,potencijalna zbirka.Štošta se može sakupljati: razglednice,kutije cigareta,vozne karte,upaljači, dugmići,maramice..Ne postoji stvar koja nije dostojna da bude dio zbirke,samo je potrebno da bude smisleno odabrana i da se uklapa u sami koncept. Jer,besmisleno bi bilo gomilati posve raznolike predmete koji nijesu povezani.Kolekcionarstvo kao hobi seže još od najstarijih vremena i bilo je predmet interesovanja svih staleža.Rimljani i Grci bili su prve strasne pristalice ove umjetnosti kako je kolekcionarstvo s pravom i nazivano.
Ono je u srednjem vijeku pretrpjelo krizu u smislu ograničenja koja su bila nametnuta.Naime, tadašnjim kolekcionarima je bilo dozvoljeno da sakupljaju isključivo vjerske predmete, svete slike i obredno posudje.No, uslijediće renesansa koja je kolekcionarstvu udahnula novi život.
Kolekcionarstvo postaje prava manija.Sve, bez izuzetka može biti predmet interesovanja kolekcionara širom svijeta.
Rijaliti šou ili kako Amerikanci kažu "realna televizija" , svoje korijene vuče iz koncepta " skrivene kamere " nastale poslije Drugog svjetskog rata.Preteča ove forme bio je radijski " skriveni mikrofon" koji je vrlo brzo stekao popularnost u SAD. Rijaliti šou u obliku kakav je blizak današnjem gledaocu razvijen je najprije u zapadnim zemljama odakle se vrlo brzo odomaćio širom svijeta.
Rijaliti šou je samo naizgled šou bez scenarija. Rijaliti je sve,samo ne to,jer,ideja postoji,postoji koncept.Pitanje je samo koliko taj scenario učesnicima ostavlja prostora odnosno u kojoj su mjeri slobodni da odglume sami sebe.Oni su u kući,na farmi, na pustom ostrvu kao u gladijatorskoj areni.Iz identiteta svakog od njih nastoje se izvući najekstremnije komponente kako bi bili zanimljivi i kako bi ostali u igri.Scenario rijalitija insistira na senzacionalizmu i u toj namjeri ne bira sredstva. Učesnici se dovode u situacije koje se graniče sa humanošću.
Otkako je kod nas prije par godina premijerno prikazana ova "nova" televizijska forma, publika se u potpunosti saživjela sa plasiranim sadržajima najednom shvativši da je to ono što im je falilo,što su čekali svih ovih godina.
Daljinski upravljač se ne ispušta iz ruku,svi sa nestrpljenjem iščekuju nove epizode "Farme" ili" Velikog brata"-po četrdesetak minuta( nekad manje ili više) "ružičaste zabave" na ružičastoj televiziji.
"Ružičasti" gledaoci, "ružičastog " uma,gledaju svijet kroz ružičaste naočari,isto tako projektujući sebe u ono što vide,svojataju taj naizgled svakidašnji,običan,život kao i svaki drugi,praćen svadjama,smijehom,igrom,zabavom,radom ili neradom,simpatijama, antipatijama...
No,da li je ono što vidimo zaista u domenu realnog!?Ne čini li vam se da koncept, konkretno " Velikog brata" ima mnogo ozbiljnjiji i kompleksniji(nimalo naivan) cilj od pružanja razonode publici!?Nijesu li ukućani,farmeri- podanici,robovi,nije li Veliki brat- gospodar, diktator, lider.Oni igraju prema njegovim pravilima.
Ova igra gospodara i sluga seže iz domena političkog, gdje su vladari,državnici,oni koji imaju glavnu riječ.Gradjani,masa su samo "pioni" čija riječ ne dopire do vrha,već se uvijek vraća kao eho odbijen o stijenu.
Ovakva društvena podjela i raspodjela moći projektovana je i na gorenavedene rijaliti šou-programe,čime se vrlo diskretno šalje poruka da svijet još uvijek nije u potpunosti pročišćen od ideologija koje su u prošlosti razdirale i uništavale pojedince kao pripadnike različitih društvenih skupina.
Kako okarakterisati društvo koje uz pomoć sofisticirane tehnologije prodaje čovjekovu dušu,modernog čovjeka željnog novca i slave bez truda,lijenog modernog čovjeka,lijene medijske radnike,lijene televizije koje nude pećinskog čovjeka modernog doba.
Cilj je jasan - sinhronizovati masu radi lakše kontrole.
Film " Zeitgeist" djeluje vrlo otrježnjujuće na fenomen tzv. " tabloidiotizacije ".
Pogledajte ga!
po ugledu na vavilonske obicaje. RIMSKA FEŠTA Želeći da prati pravi kalendar, Rimski senat je 153. godine odredio prvi januar kao početak Nove godine. Julije Cezar je 46. godine prije naše ere ozvaničio kalendar koji mi danas nazivamo - julijanski. Prvi januar odredjen je kao prvi dan Nove godine.Medjutim, da bi sinhronizovao kalendar sa Suncem, Julije Cezar morao je da dozvoli da prethodna godina traje 445 dana. Iako su od prvog vijeka naše ere Rimljani nastavili da proslavljaju Novu godinu, rana katolička crkva osudila je takav običaj, nazivajući ga paganskim. Medjutim, budući da su Hrišćani bivali sve rasprostranjeniji, katolička crkva morala je da prihvati mnoge njihove običaje, uključujući i novogodišnje rituale. GRČKE SVEČANOSTI Prvi januar je važan datum u Grčkoj, jer nije samo prvi dan Nove godine, već i dan Svetog Vasilisa. Sveti Vasilis bio je jedan od praotaca Grčke pravoslavne crkve i ostao je upamćen po svojoj brizi za siromašne.Prema 
predanju, Sveti Vasilis posjećuje noću djecu i ostavlja poklone za njih u njihovim cipelama. Zato prvog januara ljudi posjećuju svoje rodjake i prijatelje i razmjenjuju poklone. Tih dana gosti se obilato služe hranom i pićem, sluša se prigodna muzika, a kolač se služi prema strogo utvrdjenim pravilima- prvo parče je za Svetog Vasilisa, drugo za kuću, sljedeće za najstarijeg člana domaćinstva i za sve ostale uključujući i one koji su odsutni. Mora biti i jedno parče za stoku, kao i veliko parče za siromašne. Onaj ko pronadje novčić u svom parčetu kolača, imaće sreće u sljedećoj godini. Na trpezi su uvijek med i masline, orasi, svježe voće i ostali simboli sreće i zdravlja. Prva osoba koja predje prag domaćinstva u toku novogodisnje noći donijeće toj porodici sreću u sljedećoj godini. Mnogi narodi vjeruju da je dolazak Nove godine važan trenutak u životu svakog čovjeka i pridaju mu veliki značaj. Osim važnosti prve osobe koja ulazi u kuću, važno je da se u Novu godinu ne ulazi sa dugovima, u svadji ili lošem odnosu sa bliskom osobom. Posebna pažnja u novogodišnjoj noći svuda u svijetu poklanja se ritualima koji donose sreću. Kubanci, recimo , smatraju da se te noći mora pojesti dvanaest grejpfruta, jer oni označavaju sve mjesece u godini. Na Filipinima je veoma važno da trpeza bude puna hrane , jer upravo to označava blagostanje. Tradicionalno, mnoge kulture vjeruju da je hrana na svečanoj trpezi važan znak sreće sljedećoj godini. U pojedinim djelovima Sjedinjenih Američkih Država, recimo, novogodišnja trpeza podrazumijeva crni grašak, a i mnogi drugi narodi smatraju da mahunasto povrće donosi sreću i obećava prosperitet.Neki pak vjeruju da kupus donosi novac a pirinač simbolizuje sreću.Širom svijeta, rodjeni prvog januara smatraju se srećnim osobama,a poljubac u ponoć nije samo čestitka već i zavjet bliskosti u narednih dvanaest mjeseci. NOVA GODINA NA AMERIČKI NAČIN Amerikanci Novu godinu dočekuju organizujući raznorazne zabave. Najveća proslava organizuje se u samom centru Njujorka, na Tajms skveru. Ogromna kugla koja predstavlja prošlu godinu spušta se medju masu i tačno u ponoć pada na zemlju. Svi tada počinju da pjevaju pjesmu prijateljstva " Auld Lang Syne " , koju pjevaju i stanovnici Engleske. Prva novogodišnja proslava na Tajms skveru organizovana je još 1904.godine. Vlasnici jedne zgrade na tom trgu održali su svoju novogodišnju proslavu na krovu svog nebodera. Tri godine nakon toga čuvena njujorška kugla prvi put se spustila s tog nebodera. Od tada do dana-današnjeg, s izuzetkom tokom Drugog svjetskog rata, miloni ljudi dolaze upravo na ovaj trg da proslave dolazak Nove godine.Tačno u ponoć ljudi se ljube i jako trube automobilskim sirenama.Početak Nove Godine pozdravljaju duvajući u pištaljke i papirne trube.Svake godine tokom novogodišnjih noći na Tajms skver padne tona papirnih konfeta. LATINOAMERIČKO SUJEVJERJE U Južnoj Americi novogodišnji festival proslavlja se pravljenjem lutke koja je obučena u stare novine i prekrivena prskalicama.Lutka ili strašilo postavljaju se izvan kuće i predstavljaju nešto što se desilo u godini koja odlazi. U ponoć svaki član porodice upali po jednu prskalicu na lutki. Kada sve prskalice izgore i strašna lutka nestane u dimu, stara godina se zaboravlja i počinje nova. Novogodišnje lutke prave se u Boliviji. Tamošnji narodi sjajne drvene lutke, brižljivo napravljene za tu priliku, kače ispred kuće i nadaju se da će domaćinstvu donijeti sreću i radost.
